6.8.2005GLAS SLAVONIJE
http://www.glas-slavonije.hr/rubrika.asp?rub=5&ID_VIJESTI=44473
RAZGOVOR: ROBERT WALTL, PO DRUGI PUT U OSIJEKU, REŽIRAO U DJEČJEM KAZALIŠTU IVICU I MARICU
U teatru me najviše može razljutiti glupost
Autor: Narcisa BOŠNJAK
Prije dvije godine, treće je Osječko ljeto kulture otvorio ansambl Dječjega kazališta Osijek s premijerom bajke "Kresivo" (reprizno izvedeno i na OLJK-u 2005.). I ove su godine imali premijeru bajke "Ivica i Marica". Obje je predstave izvrsno primila i publika i kritika, a imaju još jedan zajednički nazivnik - redatelja Roberta Waltla.
* Po drugi ste put režirali u Osijeku, točnije Dječjem kazalištu?
- Iskreno, jako sam zadovoljan ne samo konačnim projektom, premijerom predstave, nego i radom s ansamblom, jer mislim da smo napravili doista lijepu predstavu. Čak mi se čini da je ovaj put do izražaja došlo još više ludizma nego u "Kresivu". Presretan sam što smo odlučili raditi tekst "Ivice i Marice", a kada sam vidio reakcije publike nakon premijere, uvjerio sam se u to, iako smo se svi skupa jako namučili.
* Prvobitna je zamisao bila "Poštanska bajka". Zašto je došlo do promjene?
- "Poštanska bajka" tekst je koji ću, nadam se, ipak režirati u Osijeku. S obzirom na to da sam ove godine imao jako mnogo posla kao glumac i kao redatelj, jednostavno nisam imao vremena za temeljitu pripremu. Taj projekt zahtijeva i znatno više sredstava od onoga ono što smo mi imali. Htio sam je postaviti ambijentalno, s velikim željama, pa sam se odlučio za drugu bajku, koju sam htio u Hrvatsku dovesti. Taj sam tekst naručio prije četiri godine od autora jer mi se činilo da bi on mogao u "Ivici i Marici" pronaći, preko svog jezika i stila, nešto zanimljivo. U Hrvatskoj dosta radim, ali nisam naišao na takav tekst pa sam ga odlučio prevesti, pretočiti.
STOPOSTOTNOM ENERGIJOM ULAZIM U SVAKI PROJEKT
* Strahujete li da bi predstava "Ivica i Marica" mogla izgubiti dio čarobnosti i osobnosti preseljenjem u prostor kazališta?
- Neće, uvjeren sam da će i na pozornici djelovati jako dobro jer smo mi samo tri dana, zbog loših uvjeta, radili na otvorenom. Znam da ova predstava treba biti bar još stotinjak puta igrana u kazalištu pa sam u startu radio dvije verzije. Tako da glumci već sutra mogu spremno igrati u kazalištu, iako sam svjestan da neće biti te čarolije, šume, prirode… Ali, bit će nešto drugo, koncentriraniji zvuk, druge slike… Bit će sjajna i u kazalištu.
* "Kresivo" je doživjelo izuzetan uspjeh, predstavljeno je i u Šangaju. Jeste li imali strah ispunjavanja tih očekivanja, koja zasigurno mnogi pred Vas stavljaju?
- Ne, nisam imao strah. Uvijek kao malo dijete pristupam svakom projektu i ni jedan ne odrađujem. Onoga trenutka kada bi mi se to dogodilo, prestao bih se baviti režijom. Uvijek se veselim i stopostotnom energijom ulazim u projekt, ne opterećujem se. Ove sam godine radio u Zagrebu "Palčicu", koja je dobila izvrsne kritike. Uvijek mi je velik izazov krenuti ispočetka i nikada nisam opterećen onim što sam radio prije toga.
U SVAKU PREDSTAVU UNOSIM SEBE
* Vaše predstave resi doista visoka estetika. Otkud pronalazite ideje i nadahnuće? Današnje je klince vrlo teško oduševiti jer su vidjeli mnogo, zahtjevi su sve veći…
- Pokušavam u svaku predstavu unijeti sebe. Najveći su mi užitak probe s glumcima. Nakon premijere, moj je posao gotov, oprostio sam se od predstave, dijela sebe. Svaki put kad je budem došao gledati, gledat ću je kao da nije dio mene, nego kao bilo koji drugi gledatelj. Do premijere sam jako emocionalno angažiran i uzbuđen, i pratit ću život predstave i nakon premijere. Uvijek kada pristupam poslu, u sebi želim otkriti nešto novo, ne opterećujem se ničim pa zato možda i radim isključivo predstave za djecu i komedije, jer tada u glavi nemam limita. Mogu si ludizam priuštiti do krajnjih granica. U teatru me najviše može razljutiti glupost pa to ni sebi nikada ne mogu dopustiti. Pokušavam uvijek uživati u onom što radim, u svakom pokretu. Kada biste pitali glumce, rekli bi vam da je meni bitan svaki pokret glave, pogled, trenutak kada se izgovara pojedina rečenica. To se valjda i vidi u predstavi.
* Rekli ste da Vas glupost u teatru nervira pa stoga ne režirate za odrasle. Znači li to da je glupost dopustiva u dječjim predstavama ili da je u radu s odraslima ne možete izbjeći?
- Ne, glupost nije dopustiva ni u kakvom teatru, a posebice ne u dječjem! To je glupost kao ljudska glupost, u smislu raditi idiotske stvari na sceni. Dok je ludizam potreban, ali s mjerom i ukusom.
* Na prošlogodišnjem OLJK-u niste režirali premijeru, ali ste gostovali sa zanimljivom predstavom "Snjeguljica". Što Vas to toliko vuče u Osijek?
- Krenulo je s "Kresivom". Te sam iste godine gostovao i s "Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića". Kako ravnateljica Dječjeg kazališta Jasminka Mesarić očito voli ono što i kako ja radim, pozvala me prošle godine s dramskom predstavom. I ove sam godine trebao gostovati s jednim velikim projektom, koji sam radio u koprodukciji s HNK-om Rijeka - "Marš/Pjesma nad pjesmama", ali je tu bilo malo natezanja s riječkim kazalištem jer su u isto vrijeme imali "Riječke ljetne noći" i nisu imali tehniku za oba projekta pa su se preigrali, misleći da će sve uspjeti. No, na koncu su sve malo neslavno otkazali, zbog čega je meni jako žao jer je predstava zanimljiva, zapravo performance koji je okupio 20-ak umjetnika iz Hrvatske i Slovenije, plesače iz Čada i Rusije. Mislim da Osijek ima publiku za takve predstave. Očito, dakle, postoji neka tajna veza između mene i Osijeka.
LJETO ZA MENE NE ZNAČI ODMOR
* Jesu li već neki projekti u tijeku, dogovori, planovi, želje…?
- Da, imam jako mnogo planova. Počeo sam u ZeKaeMu raditi Andersenovu "Malu sirenu", premijera je planirana za 14. listopada, riječ je o velikom projektu u koji je uključen gotovo cijeli ansambl. Nakon toga u Trešnji radim predstavu, a preko ljeta ću raditi kao dramaturg na predstavi Elfride Jelinek u Kranju. Čeka me i režija u Ljubljani… Ukratko, jako mnogo posla i ljeto za mene definitivno ne znači odmor.
* Glazbu za osječku predstavu "Ivica i Marica" radio je Arsen Dedić. Koliko je glazba utjecala i, inače, kakvu ulogu ima glazba u predstavama?
- S Arsenom sam već nekoliko godina dogovarao zajednički projekt. Posljednje smo trebali ovu predstavu postaviti u Ljubljani. Presretan sam što smo je uspjeli napraviti u Osijeku. Mislim da smo se prepoznali na neki čudan način. Prvobitna mi je zamisao bila raditi predstavu samo s pet likova. No, "Kresivo" sam radio s cijelim ansamblom i bilo mi je žao ne angažirati i ostale. Kada smo razgovarali o predstavi, odlučio sam promijeniti koncept i imati "šumu". Sa scenografima sam razgovarao da želim živu šumu. Arsen je, ne znajući za to, napisao stih "Naša je šuma gluma". Ispalo je na koncu sve jako zanimljivo, kao da smo se međusobno nadograđivali u suradnji. Kada čuješ tu Arsenovu glazbu, vidiš slike, bude ti se svakakve ideje. Meni je mnogo pomogla pri režiji, stvarale su mi se slike. Nadam se da ćemo i ubuduće surađivati.
