Arsen Dedić, kantautor, autor glazbe i stihova za osječku predstavu “Ivica I Marica”(Glas Slavonije,10.7.2005)

ARSEN DEDIĆ, KANTAUTOR, AUTOR GLAZBE I STIHOVA ZA OSJEČKU PREDSTAVU “IVICA I MARICA”
Prijatelji su me dotukli do kraja!

Autor: Narcisa BOŠNJAK

U rodnom Šibeniku završava gimnaziju i srednju glazbenu školu, upisuje Pravni fakulutet, no ljubav prema glazbi bila je jača i pobijedila je pa napušta pravo. Njegovo je temeljno određenje glazba, no spajajući svoje glazbene i pjesničke sklonosti, prirodnim je slijedom došao do osobnoga kantautorskoga govora jer, kako sam kaže, najbolje je kada spoji jezik glazbe i riječi, stihova... Riječ je, dakako o Arsenu Dediću, koji je drugi put surađivao s osječkim Dječjim kazalištem, pišući glazbu i riječi za njihovu posljednju premijeru - “Ivica i Marica”...
* Ekipa s kojom ste surađivali na osječkoj predstavi bila je oduševljena činjenicom da ste upravo Vi potpisali glazbu i stihove. Kakvi su Vaši dojmovi?
- Drago mi je što smo uspjeli sve realizirati, a bilo je više nego ugodno surađivati s ljudima koji ne improvoziraju, koji su mi na vrijeme donijeli slovenski tekst preveden na hrvatski. Htio sam raditi i glazbu i stihove - i dopustili su mi to. Jednostavno rečeno, u svakom poslu ima varalica i u tzv. kanoniziranoj umjetnosti i estradi, bilo gdje. No, kazalište je ozbiljan posao, a ova je predstava dovedena gotovo do sto posto onoga što smo očekivali. Jedino oko čega smo strahovali bilo je hoće li ili neće pasti kiša. No, na kraju svi - od glumačke i autorske ekipe, do kazališta možemo biti zadovoljni učinjenim.

DOGODINE “PROSJAČKA OPERA” U OSIJEKU
* Do sada ste više puta surađivali s osječkim kazalištarcima?
- Drago mi je da sam bio dijelom toga, da sam bio i radio u Osijeku. Da, više sam puta surađivao s osječkim kazalištem, ali onim “velikim” nacionalnim. Mislim da je to bilo čak pet ili šest predstava i sve su bile mahom dobre predstave. Već ove jeseni planiram početi novi projekt s osječkim HNK-om, koji bi trebao biti gotov na proljeće sljedeće godine. Režiju “Prosjačke opere” (ili “Opere za tri groša” Bertolta Brechta potpisao bi Zlatko Sviben. Još nije dogovoreno hoće li se predstava igrati na izvornom engleskom ili, pak, Brechtova verzija. No, ono što znam je da ću ustrajavati na tom da bude angažiran cijeli ansambl - od zbora do orkestra i baleta. Dok sam s Dječjim kazalištem surađivao davno, u predstavi koju je režirao Zoran Mužić, čini mi se.
* Sam je redatelj “Ivice i Marice” rekao da je slušajući Vašu glazbu vidio slike?
- Mogu vam reći da mi to nije prvi put i da mi je drago što Robert tako misli. Više mi se puta dogodilo da mi redatelji - nakon što sam napisao stihove i glazbu - otvoreno kažu: Pa ti si mi riješio dramaturgiju. I u ovoj je predstavi pustolovina i zamisao oživljavanja šume krenula od mene i mojega stiha “naša je šuma gluma”. Bio sam jednostavno potaknut na to. Glumice dobro pjevaju, a koreografkinja Irma Omerzo je s njima napravila izvrsnu koreografiju. To su za mene najljepši trenuci predstave. Čuje se i moj glas, čime sam ja aludirao na tridesete godine prošloga stoljeća jer se tada tako snimalo i pjevalo. Bio je to moj mali privatni hommage Geneu Kellyju i slavnom mjuziklu “Singing in the Rain”. Priuštio sam si to kao što se i veliki Alfred Hitchcock gotovo u svakom svom filmu pojavio u jednoj sceni, ulazeći u taksi ili autobus.

RAZVIJAM VJEŠTINU ODBIJANJA
* S obzirom na to da redatelji i dramaturzi od Vas crpe nadahnuće, gdje ga Vi nalazite?
- Oni mene pripreme da dobro upoznam djelo. S klasičnim bajkama i suvremenim crtićima jako sam dobro upoznat jer ih svakodnevno čitam i gledam zbog unuke. Osim toga, autorska mi je ekipa ponudila i tekst na izvornom slovenskom, kao i ono što je meni jako bitno - skice scenografije. Najbitnije je da se čuje ono što se vidi! A scenografija je izvrsna. Sve su to ozbiljni ljudi koji su k meni dolazili u više navrata dok smo radili, bilo posebno, bilo zajedno. Mnogo smo puta razgovarali i htjeli smo načiniti pomak, da “mrdnemo repom” i iziđemo iz klasične bajke i doživljavanja iste na prvu loptu. Jer, klasične su bajke prepune horora i često krvave, ali uglavnom završe happy endom.
* Kakvi su Vaši planovi za neku skoriju budućnost?
- Osim koncerata, tijekom ljeta ću se “igrati” i prevoditi Zoranu Predinu CD na hrvatski. To je samo dio obveza. U rujnu me čeka veliko kazalište. Čini se da me ima mnogo jer tako i je, ali to nije ni polovina od onoga što mi je ponuđeno. Zajedno sa svojom obitelji razvijam vještinu odbijanja. S obzirom na to da ni fizički više nisam u stanju kao nekada ići na turneje, lakše mi je ući u ovakve projekte. Više vremena provodim doma. Posebno su prijatelji jako zamorni. Imam i voljenu osječku ekipu koja me dočekala na prilazima gradu. Moji su se neprijatelji tijekom bolesti jako lijepo ponašali - nije me nitko obilazio i obraćao mi se, pustili su me na miru i mrzili u potaji, ali su me prijatelji dotukli do kraja.