Nocoj bo v okviru festivala poletje v Osijeku - Osiječko ljeto kulture, na programu premierna izvedba teksta za Kolbaba in Brzojavko, Nine Mitrović, po motivih Poštne pravljice Karela Čapeka in režiji Roberta Waltla.
KOLBABA IN BRZOJAVKO
Avtor teksta: Nina Mitrović
Režija: Robert Waltl
Dramaturg: Ivica Buljan
Scenografija: Numen
Kostumografija: Ana Savić Gecan
Glasba: Daniel Biffel
Koreografija: Natalija Manojlović
Oblikovanje luči: Deni Šesnić
V predstavi igrajo:
Kolbaba: Areta Ćurković
Brzojavko: Draško Zidar
Šef: Ivica Lučić
Maratonec, Gospod: Mijo Pavelko
Voznica avtobusa: Zvjezdana Bučanin
Mulc: Kristijan Žaper
Biciklistka: Inga Šarić
Očalinko: Đorđe Dukić
Voznik Francek: Goran Koši
Marica: Lidija Helajz
Premiera v okviru Osječkog ljeta kluture 2006. v sobotu, 08. julija 2006. ob 21. uri, repriza v nedjeljo, 09. junija 2006. ob 21.uri na dvorišču doma HDLU-a.
Predstava je nastala v sodelovanju
OSJEČKOG LJETA KULTURE, GLEDALIŠA VIROVITICA IN OTROŠKEGA GLEDALIŠČA V OSIJEKU
Fotografije iz premiere: http://ljetokulture.osijek.hr/galerija.aspx?id=19
Kritika:
http://www.glas-slavonije.hr/rubrika.asp?rub=5
10.7.2006
NA OLJK-U IZVEDEN PRVI PREMIJERNI NASLOV - “KOLBABA I BRZOJAVKO” U REŽIJI ROBERTA WALTLA
Čarobna predstava koja ne prodaje figu u džepu!
Autor: Ivana ĐERĐ-DUNĐEROVIĆ
Iako program ovogodišnjega Osječkog ljeta kulture sugerira drukčije, prvi pravi premijerni naslov izveden je 8. srpnja - i to nakon sat vremena neizvjesnosti i brojnih pogleda uperenih u nebo u očekivanju meteorološke milosti! Njega je, već prema običaju, izvelo osječko Dječje kazalište, ovaj put udružujući snage s virovitičkim, a potpomognuto produkcijskim resursima Osječkog ljeta kulture. Konačni je rezultat predstava “Kolbaba i Brzojavko”, koja se odlično nosi sa sjajnom reputacijom prethodnih radova ove izvrsne autorske ekipe. Naime, redatelj Robert Waltl na Osječkom ljetu kulture prisutan je već treću godinu, a svojim prijašnjim predstavama (malim ambijentalnim biserima - “Kresivom” i “Ivicom i Maricom”) postavio je visoke autorske parametre, koji za posljedicu imaju i sve veća gledateljska očekivanja. Međutim, predstava “Kolbaba i Brzojavko” s tim se slatkim teretom izvrsno nosi, a u pojedinim ga segmentima i suvereno nadmašuje.
“Poštarska bajka” Karela Čapeka bila je predložak koji je Waltlov izazov već duže vrijeme, a nakon što je u mladoj dramatičarki Nini Mitrović pronašao odličnu suradnicu, projekt je i scenski zaživio. Mitrovićkina obrada Čapekove bajke polazi od nenametljivoga osuvremenjivanja priče i interpolacije novoga i vrlo dopadljivoga lika kojim djelo dobiva na trodimenzionalnosti i zanimljivosti. Način na koji Mitrovićka prilazi palimpsestiranju Čapekova predloška onaj je pozornoga čitatelja koji zadržava toplinu i ljepotu poučne izravnosti, ali ga u isto vrijeme produbljuje kontekstom komunikacijske otuđenosti u vremenu brzih i lako dostupnih medija. No, ova mlada dama to čini krajnje suptilno zbog čega “Kolbabu i Brzojavka” odlikuje izvrstan omjer zdrave duhovitosti i potihe tugaljivosti.
RASKOŠNO, MAŠTOVITO I DOPADLJIVO
Na sceni, pak, a zahvaljujući dramaturškim rješenjima Ivice Buljana, sve to izgleda raskošno, maštovito i dopadljivo. Prizori s neuvijenim i dobrohotnim aluzijama izmjenjuju se u pravome dramskome ritmu, a pustolovina se naslovnih junaka ni u jednome trenutku ne utapa u srceparajućoj retorici ili banalnosti. Bez obzira na to što je u “Kolbabi i Brzojavku” moguće prepoznati marionetsku efektnost Waltlova autorskoga parafa, upravo čudi to što je ovaj redatelj ponovo napravio sasvim drukčije originalnu predstavu koja sa svojim prethodnicama dijeli tek erupcijsku potentnost dobrih rješenja. Waltlova je scena ponovno napučena mnoštvom boja, mnoštvom fino izbrušenih emocija, mnoštvom intrigantnih likova i onom neodoljivom kazališnom čarolijom. Dok njegova priča teče, teško je zamisliti da je ona uopće mogla izgledati i mirisati drukčije - sve izgleda pitko i baš onako kako treba biti. Međutim, ono što kod Waltla ponajviše osvaja jest njegovo tretiranje odsutnih subjekata i predmeta: bicikl, markica, automobil i autobus predmeti su koje redatelj upošljava samo maštom, zbog čega ih je lako vidjeti i kada ih na sceni nema.
Dakako, nezahvalno je u cijelom tom projektu razgraničiti Waltlove zamisli od one njegovih suradnika, no u isto se vrijeme mora priznati kako ovaj autorski tim očito diše ujednačeno. Ono što je potpisnicu ovih redaka oduševilo bez ostatka jest scenografija koju potpisuje Numen - riječ je o idealnoj leguri maštovite i funkcionalne izvedbe koja redatelju zgodno rješava što prostorne, što vremenske zahtjeve dramske radnje. Nadalje, kostimi Ane Savić-Gecan na istom su autorskome tragu i izuzetno se simpatično poigravaju poštarskim lajtmotivom, koji preobličuju u novi dizajnerski uzorak. Njihovoj se lepršavosti pridružuje i Daniel Biffel, koji potpisuje zarazno pjevne songove, te Natalija Manojlović, koja koreografskim dosjetkama potencira prpošnost ove prekrasne scenske igre.
IZVRSNA AUTORSKA EKIPA
Još jednu vrlo zahtjevnu i glumački iscrpljujuću predstavu uvjerljivo nosi odlična Areta Ćurković, kojoj se pridružuje jednako odličan Draško Zidar, a svojim su epizodnim nastupima zapažene nastupe ostvarili i Kristijan Žaper te Mijo Pavelko. “Kolbaba i Brzojavko” punokrvna je i čarobna predstava koja ne prodaje figu u džepu, već oduševljava senzibilnošću jednako kao i duhovitošću. Jedna je od onih koje imaju nešto pametno reći pa to i čini, ali pri tome ne na štetu vizualne dopadljivosti i zabavnosti. Izvrsna autorska ekipa iznjedrila je još jednu umjetnički vrijednu uspješnicu. Najnovije Waltlovo djelo zorno pokazuje kako talent i trud u simbiozi mogu rezultirati izvrsnom predstavom i prava je šteta što na ovako ambicioznoj kulturnoj manifestaciji Dječje kazalište iz Osijeka ostaje osamljeno u svojim kreativnim težnjama.
Kritika v Glasu Slavonije, 10.7.2006/
